Iako su sva novorođenčad sposobna da nauče svaki govorni jezik na svijetu, koliko god složeni bili, kulturološke razlike su uočljive već u njihovim prvim zvucima. Kathleen Wermke i njen tim u Univerzitetskoj bolnici Würzburg primijetili su da francuske bebe zapravo plaču s naglaskom. Njihova melodija teče od niskog ka visokom, dok bebe majki koje govore njemački plaču uz melodiju koja pada, odnosno od visokog do niskog. Wermke je rezultate svog prethodnog istraživanja objavila u knjizi “Babygesänge” koja je objavljena sredinom marta.
Razlike u različitim kulturama
Analize koje je uradila Wermke pokazuju da japanska i švedska novorođenčad plaču znatno složenije od njemačkih beba. Budući da se varijacije u melodiji ne mogu objasniti razlikama u anatomiji larinksa ili fiziologiji vokalne produkcije, čini se da govorna melodija leži u karakteristikama govora. Činjenica da prvi plač novorođenčadi nosi karakteristične tragove maternjeg jezika koji je nerođeno dijete moglo upoznati u posljednjoj trećini trudnoće i to je posebno vidljivo u jezicima u kojima različite visine određuju značenje riječi.
Na primjer, mandarinski koji se govori u Kini, Tajvanu i Singapuru ima četiri visine. Na jeziku Lamnso Nso-a, ruralnog naroda u sjeverozapadnom Kamerunu, postoji čak osam tonova plus određena povisivanja. Plač beba Nso više liči na pjesmu. Razmak između najnižeg i najvišeg tona kod njih je znatno veći nego kod novorođenčadi majki njemačkog govornog područja, a intenzivniji je i kratak porast i pad tonova tokom vokalizacije. Kathleen Wermke zaključuje da se i prije rođenja, u posljednjoj trećini trudnoće, u vokalizaciju bebe utiskuje govorna melodija majke.
Veza sa majkom
Čim se rode, djeca oponašaju ove melodijske obrasce izražavajući svoje emocije i potrebe kroz vrištanje i gugutanje. Na taj način grade prirodnu vezu sa svojom majkom i zajednicom.
„Uvjerena sam da bolje razumijevanje dječijih zvukova može pomoći da se uvaže fizički i kognitivni napori koje bebe ulažu da se glasom povežu sa svojom okolinom i da stvore emocionalnu vezu s putem glasa“, piše Kathleen Wermke u svojoj knjizi „Babygesänge “ koju je izdala kuća Molden Verlag.
Baza podataka o dječjim zvukovima
Kathleen Wermke je, kako bi djecu s rascjepom usne ili nepca ili poremećajima sluha podržala u njihovom jezičnom razvoju i prepoznala ranu indikaciju mogućeg razvojnog poremećaja prvo je morala znati kako se razvija jezik kod djece bez faktora rizika i koji drugi faktori utiču na uticaj jezika i za to su joj trebale kontrolne grupe. Njeno ostraživanje je tokom godina rezultiralo jedinom svjetskom bazom podataka dječijih zvukova i jedinstvenom kompetencijom za njihovo modeliranje i evaluaciju.
(R. Č.)
Izvor: Br.de
