Za učenike informatičkog kursa u školi Marie-Reinders u Dortmund-u danas je poseban dan, jer deseti razred smije igrati igrice na času. Inače je to zabranjeno, ali nastavnik informatike Peter Haken želi saznati koje igre zanimaju učenike. Većina dječaka bira “strateške igre”. “Postaješ uzbuđeniji, nemiran”, kaže Nico Reinke. “Zabavno je i odličan način da se vrijeme provede.” Nico je uvjeren da igrice na njega nemaju uticaja, a njegov školski kolega Daniel Faust misli isto. Starosne oznake na igrama često smatra preuveličanim. “Za neke igrice je važno zbog sadržaja koji ne bi trebao biti prikazan, ali često je to besmislica. Na primjer, Minecraft bi trebao biti za djecu od 12 godina (igra je dozvoljena djeci od 6 godina, napomena urednika), međutim, nema nikakvog agresivnog sadržaja koji bi mogao nekome naštetiti”, tvrdi Daniel.
Nezavisni stručnjaci provjeravaju igre
Za starosne oznake je zadužena “Unterhaltungssoftware Selbstkontrolle” (USK), nezavisno tijelo industrije igara koje, prema njihovim riječima, radi u skladu sa zakonom o zaštiti mladih. USK već 30 godina ocjenjuje igre i daje preporuke za koji uzrast su prikladne. Ove procjene donose nezavisni stručnjaci koji rade sa djecom i mladima, poput medijskih pedagoga. Nakon što izdavač preda igru na procjenu, ona se temeljno testira i prikazuje komisiji. “U procjeni se uzimaju u obzir prikazi nasilja, koliko je igra mračna, ali i rizici poput nezaštićenih kupovina ili mogućnosti komunikacije”, objašnjava direktorica USK-a, Elisabeth Secker.
Opasnosti dodatnih funkcija u igrama
Ne radi se o tome da se mladima nešto zabrani, kaže Secker. “Cilj zaštite mladih je osigurati zdrav razvoj djece i adolescenata uz medije. Određeni sadržaji mogu uznemiriti ili trajno uticati na razvoj djece i mladih”, dodaje ona. Danas se mora obuhvatiti širi spektar opasnosti. Uz igre, postoje dodatne funkcije poput online chatova koji omogućavaju igračima međusobnu komunikaciju, međutim, tu se krije opasnost od zloupotrebe, upozorava inicijativa kliksafe EU-a. “Prave opasnosti su sajber zlostavljanje, govor mržnje, seksualno uznemiravanje ili pokušaji seksualnog zlostavljanja putem chat funkcija u igrama”, kaže Deborah Woldemichael.
Rezultati testova Fondacije Warentest
Woldemichael upozorava da se roditelji ne oslanjaju isključivo na starosne oznake. Čak i igre koje su namijenjene djeci mogu nositi skrivene rizike. Fondacija Warentest je testirala 16 popularnih mobilnih igara i otkrila neprikladne sadržaje, poput fašističkih i antisemitskih korisničkih imena, prikaza nasilja i strašnih scena.
Zavisnost od igranja i kupovina u igrama
Poseban problem predstavljaju mehanizmi koji podstiču djecu da igraju sve više i troše novac, kao što su “lootboxovi” i mikrotransakcije. Woldemichael upozorava da djeca lako mogu izgubiti kontrolu nad stvarnim troškovima.
Roditelji nose odgovornost
Inicijativa kliksafe poziva roditelje da se sami informišu o sadržajima igara i rizicima, te da prate ponašanje svoje djece. Woldemichael preporučuje da roditelji postave ograničenja na vrijeme igranja i kontroliraju in-game kupovine.
U školi Marie-Reinders se trude da djecu rano osvijeste o rizicima, nastavnik Peter Haken ističe da bi roditelji trebali preuzeti više odgovornosti jer mnogi ne znaju šta njihova djeca rade na telefonima i računarima. Škola može pružiti podršku, a USK dati smjernice, ali na kraju odgovornost leži na roditeljima.
M. Ilić
Izvor: tagesschau.de