Genetski kod igra ključnu ulogu u određivanju životnog vijeka kako životinja, tako i ljudi. Istraživači s University of California u Los Angelesu (UCLA) proveli su studiju kako bi utvrdili maksimalnu dob koju ljudi mogu dostići, a rezultati su objavljeni u časopisu „Science Advances”.
Analizirajući DNK 15.000 uzoraka od 348 različitih vrsta sisavaca, uključujući i ljude, znanstvenici su otkrili da određeni epigenetski obrasci mogu predvidjeti maksimalni životni vijek svake vrste. Prema njihovim nalazima, ljudski životni vijek ima prirodnu granicu, a vjerojatnost da ljudi u prosjeku žive duže od 125 godina izuzetno je niska.
Unatoč značajnom povećanju životnog vijeka ljudi u posljednjem stoljeću, zahvaljujući medicinskom i tehnološkom napretku, ova studija sugerira da biološka ograničenja ostaju ključna. Zanimljivo je da žene, prema istraživanju, zbog specifičnih epigenetskih obrazaca, mogu dostići višu maksimalnu dob od muškaraca.
Stručnjaci ističu da iako zdrav način života, uključujući pravilnu prehranu i redovitu tjelovježbu, može produžiti život, on ne može nadmašiti biološki određenu granicu. Istraživači su također primijetili da duljina prenatalnog razvoja može utjecati na dugovječnost, pri čemu vrste s duljim razvojem prije rođenja imaju tendenciju dužeg života.
Ova otkrića potiču na daljnje istraživanje ljudske dugovječnosti, ali i na razmišljanje o tome koliko zaista možemo kontrolirati proces starenja, unatoč svim dostignućima moderne znanosti.
Irma Pavić
Izvor: tz.de
