Kada roditelji zbog zdravstvenih razloga privremeno ne mogu sami brinuti o svojoj djeci, a porodica i prijatelji ne mogu pomoći, porodični njegovatelj može biti rješenje, ali takvih njegovatelja ima premalo. Doris Riedel je porodični njegovatelj u okrugu Altötting. Danas posjećuje porodicu Lang-Grätzl u Reischach-u. Prije pet mjeseci pomagala je majci Juliji u domaćinstvu, Julia je tada bila u visokom stadijumu trudnoće sa drugim djetetom i nekoliko sedmica prije rođenja sina slomila je stopalo.
“To je bilo stvarno užasno, visoko trudna, sa dvogodišnjom kćerkom kod kuće. Moj muž, koji je često poslovno odsutan, a ja sam bila izgubljena”, prisjeća se Julia Lang-Grätzl, ali onda je došla Doris. Tokom dvije i po sedmice, svako jutro je četiri sata ne samo vodila domaćinstvo, nego se brinula i o kćerki Felicitas. Briga o djeci je ono što Doris najviše raduje, i sama je majka troje djece. Cijeni raznolikost posla, kako kaže. “Različito je, zavisno od djece. Nekad imaš potpuno malu bebu, staru nekoliko dana, a onda opet stariju djecu. Posao je jednostavno raznolik.”
Potražnja porodica koje su u krizi stalno raste, čak je i u ruralnim područjima sve teže. Tradicionalna proširena porodica gotovo da ne postoji, a sve je više samohranih roditelja, ipak, prijeti izumiranje profesije porodičnog njegovatelja.
Ko želi postati porodični njegovatelj, mora imati završenu školu iz oblasti domaćinstva ili socijalnog rada. Obuka traje dvije godine, uključujući praksu, a obuhvata pedagogiju, psihologiju, sociologiju porodice, zdravstvenu njegu, ishranu i domaćinstvo. Tokom tog vremena učenice ne primaju platu, što je jedan od razloga za opadajući broj kandidata. Prošle godine je posljednja stručna škola u Bavarskoj morala zatvoriti vrata zbog nedostatka interesa.
Za Franzisku Rauschecker, to je neprihvatljivo stanje, kao voditelj Porodične njege pri Katoličkom njemačkom ženskom savezu, trenutno koordinira jedanaest radnica za 40 porodica u okruzima Altötting i Mühldorf. “Važno mi je da dobijem zaposlenice koje su specijalno obučene za ovaj posao”, kaže Rauschecker. “Jer one rade u porodicama sa potpuno drugačijim pristupom i tačno znaju šta je važno.”
Nedostatak osoblja posebno izražen u gradu
Neke porodice u Bavarskoj moraju dugo čekati na pomoć ili je uopšte ne dobiju, na primjer, u gradovima poput München-a. Tamo je nedostatak porodičnih njegovatelja posebno izražen. Stefan Galgon, direktor Porodične njege, svakodnevno to osjeća, a nedavno mu je koordinatorka iz Regensburg-a javila da trenutno ima samo jednu radnicu i očajnički traži nove. Stigle su samo dvije prijave – i to kod najvećeg pružaoca porodične njege u Bavarskoj, sa 22 lokacije i 180 stručnih radnika.
Problem je u tome što zdravstvene osiguravajuće kuće prema socijalnom zakoniku plaćaju samo “pomoć u domaćinstvu” za porodičnu njegu. Organizacija se prema tome oslanja na državne i opštinske subvencije. “Potrebno je da se zdravstvene osiguravajuće kuće angažuju i priznaju ovu djelatnost kao važnu”, traži Stefan Galgon. Potreban je i politički angažman na svim nivoima kako bi se razvila nova struktura obrazovanja.
Sve veći nedostatak porodičnih njegovatelja brine Doris Riedel: “Ko će uskočiti? Ko će pomoći? To ne funkcioniše, cijeli sistem bi se raspao, sistem porodice. Djeca bi onda bila smještena u hraniteljske porodice dok je majka bolesna. Šta će biti dalje sa djecom?” Doris Riedel, u svakom slučaju, ne može zamisliti nijedan drugi posao koji bi je više ispunjavao.
M. Ilić
Izvor: br.de
