U Njemačkoj je zaposleno više ljudi nego ikada prije u istoriji zemlje, ali je  broj radnih sati po zaposlenom rekordno nizak. To je problem za privredu –  u zemlji je došlo do promjene kulture rada na koju država i kompanije moraju pronaći odgovor.

Od ujedinjenja Njemačke broj radnih sati po zaposlenoj osobi je kontinuirano opadao. Istovremeno, broj zaposlenih je nastavio da raste tako da je 2024. godine bilo više zaposlenih nego ikada ranije.

Predsjedavajući CDU-a Friedrich Merz nedavno se na Samitu hemijske i farmaceutske industrije požalio na ovu neusklađenost.

“Danas imamo više ljudi koji rade nego ikada prije, a u isto vrijeme ne rade ni sat vremena više… Posao nije neugodan prekid slobodnog vremena, to je nešto što donosi radost, što ispunjava ponosom. Moramo se vratiti na taj način razmišljanja“, rekao je Merz.

No to pokazalo teškim. Fenomen je već često i detaljno ispitivan sa jednim rezultatom: smanjenje broja radnih sati po glavi stanovnika je i volja stanovništva. Broj radnih sati se smanjuje, posebno kod muškaraca, jer mladi očevi danas žele da provode više vremena sa svojom djecom nego prethodne generacije. Zauzvrat, broj sati koje žene rade se povećavaju.

46 miliona ljudi 2024. godine radi u Njemačkoj

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku (Destatis), trenutno u Njemačkoj radi 46 miliona ljudi od čega je 34,9 miliona u zanimanjima koja podliježu doprinosima za socijalno osiguranje. Ovi ljudi su radili u prosjeku 1.345 sati po glavi stanovnika 2023. godine. 1991. godine 38,7 miliona ljudi radilo je u Njemačkoj za 1.554 sata po glavi stanovnika.

Izvještaj Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) iz proljeća 2024. pokazuje da je nizak prosječan broj radnih sati prvenstveno posljedica zapošljavanja žena. Do ovog zaključka došao je i istraživački izvještaj Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja (IAB) 2023. godine.

U godinama od 1991. do danas broj zaposlenih žena značajno se povećao, za 16 posto, navodi Destatis. No više od tri četvrtine (77 posto) svih žena u Njemačkoj danas radi 85 posto. To je jedan od razloga za sve veći broj zaposlenih u Njemačkoj. Ali te žene često rade skraćeno radno vrijeme „što dovodi do relativno niskog prosječnog radnog vremena za sve zaposlene od 34,7 sati sedmično (2022.) u poređenju s drugim evropskim zemljama“, objašnjava DIW.

„U Španiji, na primjer, učešće žena u radnoj snazi u 2022. je ​​bilo 64 posto sa stopom nepunog radnog vremena od skoro 20 posto. To se ogleda u većem prosječnom tjednom radnom vremenu od 37,6 sati”, navodi se u izvještaju

Žene žele da rade više, muškarci žele da rade manje

To je problem za njemačku privredu koja se trenutno bori sa nedostatkom kvalificiranih radnika. No iz perspektive onih koji su pogođeni ovo nije poželjan razvoj događaja: ako pitate žene i muškarce veća je vjerovatnoća da će žene izraziti želju za dužim radnim vremenom. Muškarci bi, s druge strane, radije radili manje. Prema podacima DIW-a, žene mnogo češće pate od nedovoljne zaposlenosti od muškaraca:

Očigledno je još uvijek slučaj da u domaćinstvu s malom djecom žene rade manje nego muškarci. Osim toga, žene sa niskim profesionalnim kvalifikacijama su posebno ugrožene – što su kvalifikovanije manje je vjerovatno da će se žaliti na nedovoljnu zaposlenost.

Ono što je takođe interesantno jeste da isti broj mini-poslova, bez obzira na pol, zapravo želi da radi više od njih. DIW ima objašnjenje za ovo:

„Za mnoge zaposlene ograničeni neporezni prihodi koji su od 2024. godine 538 eura predstavljaju prepreku za proširenje radnog vremena“, pojašnjavaju iz DIW-a. Svako ko zarađuje iznad te granice mora da plaća poreze i doprinose i beneficije kao što je stambena naknada ili naknada za građane. Čini se da je to razlog zbog kog ljudi ostaju na mini poslovima iako bi mogli raditi više.

Jednakost u porodicama

Sa stanovišta IAB-a, nije sasvim ispravno da se političari poput Friedricha Merza ili Christiana Lindnera žale na lošu radnu etiku kod mlađih generacija. “Mlađa generacija ne očekuje da će živjeti u jednoroditeljskom domaćinstvu, već model u kojem rade oba partnera. Ako su oba partnera zaposlena potrebni su različiti modeli radnog vremena zato što ne možete očekivati ​​da oba roditelja rade puno radno vrijeme i prebace brigu van radnog vremena”, pišu istraživači.

U prosjeku, porodična domaćinstva bi željela ukupno radno vrijeme od 67 sati sedmično. Osim toga, zaposleni žele „više slobode u dizajniranju svog radnog vremena“, na primjer u zavisnosti od toga u kojoj se fazi života trenutno nalaze. Roditelji male djece žele da provode vrijeme s njima, ali čim djeca postanu starija mnoge žene i muškarci žele da ulože više vremena u vlastitu karijeru. “Za poslodavce će,  kako bi zadržali i privukli zaposlenike, biti važno da radno vrijeme organiziraju individualno, pouzdano i fleksibilno”, preporuka je IAB-a.

DIW se također bavi značajem brige o djeci. Procjenjuju da bi dovoljan broj ustanova za brigu donekle mogao ublažiti nedostatak kvalificiranih radnika jer mnoge žene koje žele raditi više tada mogu više ulaziti na tržište rada.

(R. Č.)

Izvor: tz.de

Link