Od sljedećeg ponedjeljka (16.09.2024. godine) na svim njemačkim kopnenim granicama postojaće kontrole. Federalna ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser (SPD) naredila je ovo nakon velikog pritiska opozicije. Prema schengenskom sporazumu granične kontrole ne bi trebale postojati u velikim dijelovima Evrope, ali kopnene kontrole njemačke granice nisu novost – već godinama postoje na njemačko-austrijskoj granici.
Schengenski prostor i schengenski sporazum
Osim provjera na licu mjesta, na granici između država koje pripadaju schengenskom prostoru zapravo ne bi trebalo postojati stacionarne pasoške kontrole. Ovo je regulisano Schengenskim sporazumom. Sve zemlje EU osim Irske sada učestvuju u tome uključujući Njemačku, Francusku, Italiju i Španiju. Schengenski prostor, koji uključuje oko 30 zemalja, uključuje i neke zemlje koje nisu članice EU poput Norveške i Švicarske. Druga, stroža pravila važe za carinske kontrole. Granična kontrola su 1995. godine ukinute u tada mnogo manjem schengenskom području. Slobodno putovanje, bez pasoških kontrola na svim evropskim unutrašnjim granicama, smatra se centralnom tačkom evropskih integracija.
Granične kontrole
Čarobna riječ je “privremeno” jer su prema Schengenskom zakonu o granicama privremene granične kontrole moguće, ali samo “u slučaju ozbiljne prijetnje njihovom javnom redu ili unutrašnjoj sigurnosti” i to najviše tri godine. Komisija EU ih mora provjeriti svakih šest mjeseci. Trenutno se pred njemačkim sudovima vodi nekoliko tužbi protiv graničnih kontrola.
Maximilian Pichl, profesor socijalnog prava na Univerzitetu primijenjenih nauka RheinMain kritikuje razvoj događaja u posljednjih nekoliko godina. „Granične kontrole unutar schengenskog područja trebale bi biti samo apsolutni izuzetak“, kaže Pichl u odgovoru na upit BR24.
Granične kontrole su od 2015. godine uspostavljane u oko 400 slučajeva.
Komisija EU ne mora da odobrava kontrole, objašnjava ovaj pravnik.
“Ali Komisija je čuvar sporazuma EU i ako neka zemlja ne objasni svoje granične kontrole, Komisija bi trebala pokrenuti postupak za kršenje”, pojašnjava i napominje da se to često ne dešava jer su zemlje EU podijeljene oko pitanja migracija, a evropska politika se generalno pomjerila udesno. Podsjeća da presuda Evropskog suda pravde iz 2022. godine formuliše visoke kriterijume za proširenje i proširenje graničnih kontrola.
Shengenski prostor i izbjeglice
Ako izbjeglice zatraže zaštitu u Evropi, država u koju prvi put stignu je odgovorna za njihov zahtjev za azil. Ovo je srž Dablinske uredbe koja kaže da se zahtjev za azil mor a podnijeti tamo gdje se uđe u EU ili shengenski prostor. CDU i CSU sada ponovo insistiraju na tome. Teoretski, tražioci azila u Njemačkoj bi se zapravo mogli registrovati samo na aerodromima ili morskim lukama jer su to samo vanjske granice Shengena.
„Dablinska regulativa je nefunkcionalna, ali nije mrtva, dablinske procedure se odvijaju redovno“, kaže Pichl.
Da bi to uradili tražioci azila bi prvo morali da ostanu u Nemačkoj kako bi Savezna kancelarija za migracije i izbjeglice mogla da razjasni da li je neka druga država zaista nadležna za njihov postupak. Ideja koja stoji iza Dablinske uredbe ostaje važna.
“Trebalo bi biti zagarantovano da tražioci azila prođu poštenu proceduru negdje u Evropi”, kaže Pichl,
Stalne granične kontrole i masovna odbijanja
Granične kontrole i odbijanja su povezani: samo tokom kontrola mogu se uočiti osobe kojima nije dozvoljen ulazak u zemlju i policija ih može odbiti odmah na granici. Pitanje je da li je to pravno moguće.
U Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova i pravosuđa više ne isključuju ovakva odbijanja, no još uvijek je nejasno kako će izgledati “model efektivnih odbijanja u skladu sa evropskim zakonima” koji je najavio MUP.
Istraživač migracija Gerald Knaus siguran je da bi vraćanje tražitelja azila s njemačkim granicama predstavljalo kršenje važećeg zakona.
“To nije moguće. Trenutni zakon EU je kristalno jasan po ovom pitanju”, rekao je Knaus za Rheinische Post.
Bivši savezni ustavni sudija Peter Huber pak smatra da je odbijanje izbjeglica na njemačkoj granici legalno – evropski zakon nije u suprotnosti s tim, objasnio je Huber u FAZ-u. U međuvremenu, Pichl naglašava da je već bilo odbijenica ljudima koji nisu tražili azil.
Kako tačno funkcionišu granične kontrole?
Savezna policija već vrši provjere na mnogim njemačkim graničnim prelazima, posebno u Bayernu. U tu svrhu na potezu su istražitelji iz bayernske granične policije. Međutim, oni ne mogu kontrolisati cijelu granicu na kojoj ima dosta malih prolaza ili šumskih staza. Pichl također otvara to pitanje.
„U Njemačkoj imamo veoma veliku zelenu granicu. Pitanje je da li želimo da se vratimo u 1990-te kada su ljudi ponekad brutalno tjerani nazad preko šumske granice?“, pita on i naglašava da je i do sada bilo kontrole.
“Policija je već na mnogim graničnim prelazima”, podsjeća on.
U federalnoj policiji kažu da imaju dovoljno osoblja za planirano proširenje graničnih kontrola. Međutim, u prošlosti se često govorilo o nebrojenim prekovremenim satima i nedostatku opreme. Ubuduće će se automobili i putnici u njima provjeravati nasumično, kao i do sada, ali na više graničnih prelaza. Sindikat njemačke policije kaže da bi za nekoliko sedmica mogao biti smanjen broj zaposlenih “jer će i druge evropske zemlje slijediti njemački primjer i pratiti procese”.
Koji su zahtjevi za kontrole na njemačkim granicama?
Shengenski sporazum omogućava građanima Shengen-zone da pređu zajedničke unutrašnje granice bez graničnih kontrola u bilo kom trenutku. Većina članica EU, uključujući Njemačku, u potpunosti primjenjuje shengenska pravila.
Tu su i zemlje koje nisu članice EU: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švajcarska. Umjesto graničnih kontrola unutar shengenskog prostora (unutrašnje granice), fokus je na boljoj kontroli vanjskih granica i čvršćem umrežavanju prekograničnog policijskog i pravosudnog rada.
Sve veći problemi migracija i sigurnosti vezani za terorističke napade i prekogranični kriminal, kao i pandemija koronavirusa, naveli su neke države članice Shengena da ponovo uvedu granične kontrole. Shengenski sporazum nudi mogućnost provođenja privremenih graničnih kontrola, ali samo kao posljednje sredstvo u prijetećim situacijama. Mjera mora uvijek biti proporcionalna i treba je primjenjivati što je kraće moguće. Za predvidljive događaje kao što su sportski događaji, primjenjuje se maksimalni kontrolni period od 30 dana ili tokom trajanja događaja. Ukupno trajanje ne može biti duže od šest mjeseci. Na nekim granicama sa susjednim zemljama Njemačka trenutno provodi fiksne ili stacionarne granične kontrole: s Poljskom, Češkom i Švicarskom do sredine decembra 2024., stacionarne granične kontrole sa Austrijom do sredine novembra 2024., a povodom Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Parizu stacionarne kontrole na njemačko-francuskoj granici ostat će na snazi do 30. septembra.
(R. Č.)
Izvor: br.de
