Pro-Ana pokret, skriven u mračnim kutcima interneta, okuplja zajednice koje glorificiraju anoreksiju i poremećaje prehrane. Lena, koja je s 14 godina postala dio ove zajednice, prisjeća se kako je WhatsApp grupa “Reismädchen” postala njen digitalni dom, ali i ozbiljna prijetnja njenom zdravlju.
Ovaj pokret svoje korijene vuče iz ranih 2000-ih, kada su se pojavili prvi forumi i blogovi posvećeni anoreksiji. Međutim, s razvojem društvenih mreža i pametnih telefona, ulazak u svijet Pro-Ana postao je još lakši. U tim grupama, članovi dijele težinu, motiviraju jedni druge da jedu što manje, a slike iznimno mršavih tijela služe kao “thinspiration”.
Grupa kojoj se Lena priključila bila je specifična po tome što su članice davale anoreksiji ljudske osobine. “Zovi me Ana”, stajalo je u poruci, prikazujući poremećaj kao prijateljicu i povjerljivicu. Lena je, unatoč hospitalizaciji, ostala dio grupe, balansirajući između stvarnog oporavka i povratka u toksičan digitalni svijet.
S vremenom je Lena postala administratorica grupe, postavljala pravila i regrutirala nove članove. No, kada je jedna članica izrazila želju da se izgladnjuje do smrti, grupa se raspala, a Lena je konačno odlučila potražiti pomoć.
Dok društvene mreže pokušavaju ukloniti Pro-Ana sadržaje, zajednice pronalaze nove načine da opstanu. Lenin put prema oporavku sada uključuje dijeljenje iskustava kroz poeziju, šaljući poruku o važnosti stvarnih, ljudskih veza u borbi protiv poremećaja prehrane.
Irma Pavić
Izvor: br.de
