Ina Biedermann i Konrad Schmid sjede na podu dnevne sobe sa svojim malim sinom Paulom. Trudnoća je bila bez problema, ali beba od šest mjeseci ima primjetnu slabost na lijevoj strani tijela.
„Sve je bilo savršeno kao i za našu stariju kćer“, opisuje majka Ina Biedermann.
Paul je u stomaku svoje majke bio duže nego je trebalo – deset dana nakon termina i srčani tonovi su mu postali neuobičajeni. Rođen je na carski rez u bolnici Straubing.
“Ljekari su ga odmah pregledali i otkrili da mu nivo šećera nije u redu, nivo kiseonika takođe nije bio dobar i imao je poteškoća s disanjem”, priča majka.
Uslijedile su daljnje pretrage i nakon nekoliko sati ljekari su odlučili da Paula upute u specijalizovanu KUNO Kinderklinik St. Hedwig u Regensburgu. Tamo je otkriveno da je beba doživjela moždani udar u majčinom stomaku i da je pretrpio oštećenje obje hemisfere mozga.
“Zanijemili smo. Nismo znali šta se dešava i nema tu mnogo riječi, kamen u grlu postaje sve veći”, sjeća se otac Konrad Schmid.
Korona kao mogući uzrok
Ljekari su ustanovili da je moždani udar uzrokovao krvni ugrušak za čiji nastanak nemaju objašnjenje. Jedna hipoteza među ljekarima je da je infekcija korona-virusom koju je majka imala tokom trudnoće mogla dovesti do toga. Stoga je ključna riječ „rana intervencija“.
„S novorođenčadima prije 20 ili 30 godina smo bili skloni čekati da se pojave problemi, pa su djeca, na primjer, imala cerebralnu paralizu (posebni trajni poremećaji kretanja uzrokovani oštećenjem mozga – napomena urednika). Danas znamo da je to prekasno i da moramo preventivno podržati djecu“, pojašnjava profesor Sven Wellmann, šef neonatalne medicine na klinici u Regensburgu
Rana intervencija se prvenstveno provodi u oblastima fizioterapije, logopedije i radne terapije.
Fizioterapeutkinja Julia Jarick liječila je Paula na klinici St. Hedwig tri sedmice nakon njegovog rođenja – za to je posebno obučena. Paul je primao logopedsku pomoć, prvenstveno da bi naučio da jede, odnosno da pije iz majčinih grudi.
“Radi se o tome da djeca jednostavno sustižu korake u svom motoričkom razvoju i da se pobrinu da poduzmu prave korake jedan za drugim”, pojašnjava Jarick.
Tri terapije dnevno
Oko sedam sedmica nakon porođaja profesor Wellmann je organizovao boravak porodice u specijalističkoj klinici. Paul je tokom tri sedmice primao tri terapije svaki dan, od ponedjeljka do petka.
“Zaista je izvrstan osjećaj znati odakle početi, šta je dobro za nas kao porodicu i šta je dobro za Paula. Bilo je jako teško dok sve nije došlo na svoje mjesto, dok nismo pronašli rutinu, to nam je mnogo značilo”, kaže Ina Biedermann.
Pregledi ljekara pokazuju da je terapija dobro pogođena – Paul je napredovao, zaključio je dr. Geis, viši liječnik u dječjoj neurologiji.
“Postao je aktivniji, više se kreće, lijevom, slabijom rukom hvata igračke koje su mu pružene. Primjećujem i da ostvarujemo bolji kontakt, da više opaža promjene u svojoj blizini”, kaže dr. Geis.
„Iako će problemi na lijevoj strani vjerovatno ostati, Paul ima dobre šanse da nauči hodati. Ne bih želio da pravim prognoze kada je u pitanju intelektualni i jezički razvoj jer jednostavno ne postoji način da se napravi pouzdana procjena“, kaže doktor.
Za Paula je već planirana sljedeća sesija rehabilitacije u specijalnoj klinici, a porodica Biedermann-Schmid je sretna zbog svakog napretka u razvoju koji njihov mali Paul napravi.
(R. Č.)
Izvor: br.de
