Zaposlenici ne moraju brinuti o svom pravu na godišnji odmor ako promijene posao tijekom kalendarske godine. Odlučujući čimbenik je točno vrijeme kada se zauzima nova pozicija. Međutim, točno je regulirano kada i na koliko odmora imate pravo. Zakonom je propisano da svaka zaposlena osoba sa šestodnevnim tjednom ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora. Za petodnevni tjedan zakon predviđa 20 dana. Ovisno o ugovoru o radu, pravo na godišnji odmor također može biti veće, ali ni u kojem slučaju manje.
Ovisno o tome kada zaposlenik napusti starog poslodavca, izračunava se i pravo na godišnji odmor. U načelu, prema Njemačkoj odvjetničkoj komori, zaposlenik može uzeti upravo dopust na koji ima pravo razmjerno u godini do posljednjeg dana rada sa starim poslodavcem. Često je dogovor da zaposlenik ne radi do posljednjeg dana, već na kraju uzima preostali odmor na koji ima pravo i tako napušta tvrtku ranije. Ako to nije moguće, poslodavac može alternativno isplatiti dane otvorenog odmora. Stoga je također očito da zaposlenici tada imaju pravo na razmjerni odmor od svog novog poslodavca do kraja godine. Jedino što je važno je kada se točno dogodi promjena posla.
Odlučujući čimbenik u raskidu ugovora je kada stupi na snagu. Na primjer, zaposlenik službeno ima svoj posljednji dan rada sa svojim starim poslodavcem 30. lipnja/junija i započinje svoj novi posao 1. srpnja/julija. Ima pravo na jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki mjesec – kod oba poslodavca.
Ako zaposlenik napusti staru kompaniju tek nakon 1. srpnja/julija, i dalje ima pravo na puni godišnji odmor od starog poslodavca, odnosno 20 dana za petodnevni tjedan. Drugim riječima, teoretski bi mogao uzeti cijeli godišnji odmor sa svojim starim poslodavcem. Novi poslodavac nije dužan zaposleniku odobriti dodatne dane dopusta za ovu godinu, jer je već iskoristio njezin godišnji odmor na starom poslu.
Izvor: tz.de
