Peter Junker, rodom iz Zeelanda, počeo je kopati prije ravno 60 godina i na brdu pješčenjaka stvorio je 240 metara dug tunelski sustav – uključujući plesnu dvoranu. U svakom slučaju, čovjek iz Seewila u blizini Rapperswila sam se pridržavao ovog mota. Desetljećima je kopao po obronku iza svoje kuće – sa strašću i opsesijom. Junker je kopao u svom pećinskom sustavu, svaki dan osim nedjeljom 41 godinu, umro je prošče godine u dobi od 90 godina, a u kopanju ga je usporio moždani udar 2005. godine. Razlog zbog kojeg je počeo kopati 1964. godine je taj da se dao u potragu za vodom pošto mu je pukla stara cijev od lijevanog željeza i ostao je bez vode. Prvo s ledenom sjekirom i lopatom, a zatim čekićem, iskopao je svoj put kroz brdo pješčenjaka.
Ali nakon pet godina, tunel je bio dug samo pet metara. Kada je tvrđa stijena izašla na vidjelo, Junker je pribjegao eksplozivu – koji je, međutim, kasnije postao podložan odobrenju. Opet s čekićem, Zeeland je uspio nakon 65 metara: izvorska voda, koju je odveo u bunar ispred kuće. Dobio je građevinsku dozvolu za svoj projekt tek nakon činjenice, kada je mjesni odbor došao na razgledavanje.
Koji je rezultat tolikog truda sigurno se pitate, e pa nakon njegove smrti njegova supruga i kći brinu o špilji i iznajmljuju plesnu dvoranu iz koje odušak svakodnevno izvlači oko 20 litara vode. Ukoliko imate mogućnosti pravne i fizičke, povedite se za primjerom Petera Junkera i napravite sličan pothvat, da buduće generacije mogu izvještavati u svojim medijima baš o Vama.
Izvor: Blick
