Hermann Ammon danas kaže da je imao“užasno djetinjstvo” u Willmarsu u Unterfränkischen šezdesetih godina prošlog vijeka – zlostavljao ga je protestantski đakon, direktor protestantskog dječijeg doma, premlaćivao ga je, a bilo je i seksualnog nasilja. Ammon tvrdi da je taj muškarac, koji je došao iz bratstva u Hannoveru, uživao u terorisanju dece, a lokalni sveštenik nije želeo da čuje za te optužbe.
Dokumentacija otkriva ranije nasilno ponašanje
Ammon je druga poznata osoba pogođena nasiljem. Regionalna crkva u Bayernu je još 2015. prepoznala nasilnika, ali ti napadi još uvijek nisu procesuirani.
Istraživanje koje je sproveo BR sada je pokazalo nove detalje: dosije o čovjeku iz bratstva u Gifhornu blizu Hannovera pokazuje da sirotište u Varelu u Friziji je još 1961. izvijestilo da je čovjek koji je u to vrijeme tamo bio pripravnik pokušao intimno prići djeci i odvesti ih u svoju sobu.
“Sirotište je kontaktiralo institucije za obuku i obavijestilo ih da su veoma zabrinute”, kaže istoričar Steffen Meyer koji je pokušao što bolje rekonstruisati životnu priču đakona-nasilnika.
Uprkos svemu, čovjek je postao protestantski đakon i u početku je radio kao upravnik odjeljenja za gerijatrijsku njegu. Više puta se zalagao za rad sa djecom i mladima i to s uspjehom jer je 1969. godine primljen za direktora u Willmarsu.
Nejasne odgovornosti za obradu
Kako je moguće da slučaj nije riješen do danas? Na zahtjev BR-a, regionalna crkva Byerna navodi različite odgovore. S jedne strane, muško bratstvo u Niedersachsen, a s druge strane lokalno đakonsko udruženje u Willmarsu koje je brinulo o domu.
“Naš mandat kao regionalne asocijacije nije bio da provodimo istraživanje o ovom slučaju”, kaže Sabine Weingärtner, predsjednica Diakonie Bayern.
Diakonieverein u Willmarsu je izvršio određena istraživanja i pronašao svjedoke koji potvrđuju izjave žrtava.
Daljom istragom je utvrđeno da je đakon iz protestantskog dječijeg doma u Willmarsu i kasnije nastavio raditi sa djecom i mladima u Oldenburgu, Salzgitteru i Garmisch-Partenkirchenu. Devedesetih godina prošlog vijeka je konačno napustio bratstvo nakon čega mu se gubi trag.
BR je pokušao dobiti informacije na nekoliko lokacija i još uvijek nije jasno da li su se tamo prijavili oni koji su pogođeni zlostavljanjem.
Herrmann Ammon i danas živi s posljedicama napada.
„Trebalo je da nam pomognu. Gdje je tada bila crkva? Njihova je dužnost da razgovaraju sa pogođenima. A ne obrnuto”, pita on. Sada se prijavio kontakt tački za žrtve seksualnog zlostavljanja Protestantske regionalne crkve.
(R. Č.)
Izvor: Br.de
