Svakog dana u šest sati ujutro Elisabeth Aschauer odlazi u štalu da muze svoje krave, iz godine u godinu, bez obzira da li je zima ili ljeto. Organska farmerka iz Teisendorfa u okrugu Berchtesgadener Land protivnik je prelaska na ljetno računanje vremena, ali ne zbog svojih krava.
„Njih zapravo nije briga“, kaže ona.
Kada u nedjelju ode do štale sat vremena ranije nego inače većina životinja još uvijek leži. “Samo ih moram natjerati da odu u mliječnu komoru. Izgledaju malo iznenađeno, ali to zapravo nije nikakav problem”, pojašnjava farmerka.
Muznim kravama je potrebna cijela sedmica da se njihov unutrašnji sat resetuje, pa farmeri pokušavaju da svoje životinje naviknu na novo vrijeme mužnje što je nježnije moguće pomjerajući vrijeme muže po malo tokom nekoliko dana.
Suprotno uobičajenom mišljenju pomjeranje sata ne utiče na proizvodnju mlijeka i krave daju istu količinu kao i obično, kaže Aschauer. Ali državni Odbor povjerenika za preradu životinja tijekom cijele godine prikuplja podatke o proizvodnji mlijeka na farmama u Bayernu, ali ne posebno za dane kada se satovi pomjeraju na ljetno računanje vremena.
No sve više farmera ne brine o pomjeranju sata i mogućem mini-jet lagu – roboti za mužu nude kravama mogućnost da same odrede vrijeme mužnje.
Ali zašto se onda Aschauer protivi promjeni ljetnog i zimskog računanja vremena?
„Zato što mi ljetno vrijeme produžuje radni dan – ustajete sat ranije i automatski radite duže jer je uveče duže svjetlo, pa se onda i kraj dana odgađa“, objašnjava ona.
Uzgajivač svinja Rupert Schlauderer iz Unterwendlinga u okrugu Kelheim također potvrđuje da pomjeranje sata „više utiče na dvonožna nego na četveronožna bića” – svinjama je svejedno da li će se hraniti sat ranije ili kasnije, ali njemu treba sedmica da se prilagodi ljetnom vremenu.
Pilići idu na spavanje kasnije
Farmer Michael Häsch iz Dietramzela u okrugu Bad Tölz-Wolfratshausen ima kokoši nosilje u svojim štalama.
„Životinje imaju svoj bioritam i vođene su svjetlošću i dužinom dana, a ne onim što mi ljudi okrećemo na satu. Kokoške počinju da nesu ujutru, a kada uđemo u kokošinjac sat ranije da pokupimo jaja – 20 do 30 posto kokoši ih još nije snijelo i zato je na tržištu manje jaja na dan pomjeranja sata”, objašnjava on. Njegov daleko veći problem je što je dan duži.
“Kokoške su van cijeli dan i vraćaju se u kokošarnik tek kada padne mrak. Ljeti je to često 22 sata i ne možemo ranije zaključati kokošarnik i završiti radni dan”, pojašnjava Häsch.
(R. Č.)
Izvor: Antenne.de
