Donosimo priču Renée Kälina (45), osnivača tvrtke i IT stručnjaka, koji je često na putu u Švicarskoj zbog svog posla. Zbog invaliditeta ne može voziti automobil i ovisi o javnom prijevozu, a korisnik je invalidskih kolica.
Inače ruta kojom ide javnim prijevozom potrebno je devet minuta vožnje S-Bahnom od stanice Ziegelbrücke SG do stanice Siebnen-Wangen SZ. Prema rasporedu. Korisniku invalidskih kolica Renéu Kälinu (45), treba punih 47 minuta. No, problem se nastavlja i nakon dolaska na stanicu Siebnen Wangen, jer mna njoj ne može sići pošto nema rampe. Tako je sišao s jedne stanice kasnije, u smijehu. Tamo je propustio autobus jer je bio prekratak i morao je čekati. Sada konačno može otići u Siebnen. Zaobilaznice i duga čekanja dio su njegove svakodnevice. Može koristiti brojne stanice ako se registrira najmanje jedan sat unaprijed kako bi mu željezničko osoblje moglo pomoći. Često, međutim, Kälin ne zna koliko dugo traju sastanci. “Na svoj 41. rođendan morao sam putovati kući sam u invalidskim kolicima 40 minuta usred noći jer je posljednji vlak kasnio, a zamjenski vlak nije bio dostupan za invalidska kolica, suprotno voznom redu.” Do kraja 2023. godine većina od oko 1800 stanica u Švicarskoj mora biti izgrađena na takav način da ih osobe s invaliditetom mogu samostalno koristiti. Operateri su imali 20 godina za prilagodbu. Prema krovnoj organizaciji osoba s invaliditetom, čak dvije trećine tramvajskih i autobusnih stajališta izgrađeno je tako da ih osobe s invaliditetom uopće ne mogu koristiti ili ih mogu koristiti samo uz pomoć.
“Merci, vidimo se sljedeći put”, kaže vozač autobusa na željezničkoj stanici Siebnen-Wangen dok spušta rampu, svi stoje sa strane kako bi René Kälin mogao izaći iz autobusa. Kälin danas mora u Zurich. Također dopušta da ga tamo prate. Opet, Kälin se mora prebaciti na autobus. “Povratak u Siebnen-Wangen?”, pita vozač autobusa, koji sada izlazi treći put kako bi pomogao Kälinu. Jednom je Kälin morao ići istim autobusom šest puta u jednom danu, a isti vozač autobusa uvijek je izlazio kako bi mu otvorio rampu. “U ovakvim situacijama osjećam se kao da se moram opravdati. Izgubit ćeš dio svoje privatnosti.” Nakon 41 minute vožnje autobusom, Kälin se može prebaciti na S-Bahn u Zürich u Pfäffikon SZ. Treba mu ukupno sat i pol da stigne od Siebnen-Wangena do Zuricha. Sa S-Bahnom bi to trajalo 34 minute.
Ova je priča ujedno i apel na sve odgovorne ne samo u Švicarskoj već i svugdje u Svijetu da nisu jedini i da ima osoba, koje nisu u mogućnosti zbog tjelesnog oštećenja ili bolesti koristiti javni prijevoz poput zdravih osoba. Stoga razmislite pri gradnji novih objekata, javnih prijevoza, a i već postojećihda ih prilagodite i ne dozvolite postojanje arhitektonskih barijera, kako bi se osobe s invaliditetom mogle što brže i kvalitetnije integrirati u društvo i ne ovisiti o tuđoj pomoći.
Izvor: blick.ch
