U Australiji zaposleni više nisu obavezni da u slobodno vrijeme odgovaraju na pozive, tekstualne poruke ili e-poruke svojih nadređenih. Zaposlenicima srednjih i velikih kompanija je dozvoljeno da isključe svoje mobilne telefone nakon posla, a zaposleni u preduzećima sa manje od 15 zaposlenih će to moći od naredne godine. Izuzeci postoje u hitnim slučajevima vezanim za posao.
U Njemačkoj Zakon o radnom vremenu postavlja jasne granice
U Njemačkoj dostupnost zaposlenih u slobodno vrijeme u velikoj mjeri zavisi od toga šta je predviđeno ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o preduzeću. Na primjer, ako su kratki pozivi zakazani nakon posla zaposleni ih moraju prihvatiti. Bez ovakvog propisa ne postoji obaveza odgovaranja na poruke nadređenih van redovnog radnog vremena.
„Zakon o radnom vremenu ovdje štiti zaposlenike – kombinacija dnevnog radnog vremena, minimalnog odmora i zakonom propisanog vremena pauze praktično definira radni dan”, kaže Nils Backhaus iz Federalnog zavoda za zaštitu na radu (BAuA).
Ipak, postoje i mnogi izuzeci, na primjer u području kritične infrastrukture.
Stalna dostupnost vodi ka bolesti i manjoj produktivnosti
Nauka je utvrdila da je 24-časovna dostupnost ili stalno biti na raspolaganju poslodavcu veliki teret za mnoge ljude. Istraživanje “Rad 2023” je pokazalo da se 61 posto ispitanih plaši da će se razboljeti zbog prekomjernog rada. To je jedanaest posto više nego 2018.
„Stalnu dostupnost“ je identifikovala kao glavni faktor stresa skoro svake četvrte osobe. Uz to ona vodi i ka burn-outu.
„Ako se ne možete dovoljno ‘odvojiti’, odnosno ako se uvijek osjećate kao na lancu u odnosu na svog poslodavca, makar i samo za telefonski poziv ili e-mail, teško da ćete se odmoriti, a onda ćete biti manje produktivni tokom radnog vremena“, pojašnjava Felix Brodbeck, profesor poslovne i organizacijske psihologije na LMU München.
Poslodavci i zaposleni trebaju naučiti upravljati stresom
Da bi se to izbjeglo, kompanije moraju imati jasne propise.
“Tehnički propisi mogu uključivati zatvaranje poštanskog sandučeta nakon određenog vremena ili automatsko isključenje službenog mobitela, ali bi vrlo korisni bili i organizacijski propisi i tek s tim je moguće razmišljati šta treba učiniti na individualnom nivou kao na primjer naučiti strategije za bolje isključivanje”, kaže Nils Bakehouse.
I Felix Brodbeck naglašava da ovaj proces moraju voditi zaposlenici, da mora krenuti “odozdo”.
“Kako da obrazujete svoje menadžere? Proaktivni, jasni dogovori s nadređenima se često pokazuju kao ključni“, pojašnjava on.
Trenutno i sindikati i poslodavci u Njemačkoj čekaju iz Berlina najavljeni nacrt zakona o regulaciji radnog vremena. Međutim za očekivati je da on neće odgovoriti na sva otvorena pitanja.
(R. Č.)
Izvor: br.de
