Na njemačkim putevima su istočnoevropski špediteri najveća konkurencija i često snižavaju cijene usluga tako što drže niske plate istočnoevropskih i azijskih vozača na velike udaljenosti.
Uz pomoć uposlenika sindikata iz projekta DGB „Fair Mobility“ reporterski tim na jednom od odmorišta želi saznati kakvi su uslovi rada vozača kamiona i kako su plaćeni.
Bivša doktorska pomoćnica Christina Scheib je već dvanaest godina vozačica kamiona, a prije četiri godine pokrenula je vlastiti posao. Kaže da već duže vrijeme primjećuje promjenu u industriji i posao je za nju kao samozaposlenu osobu postao „borba za opstanak“.
Jedan rumunski vozač kaže da mu se, u zavisnosti od klijenta, plaća paušal po danu vožnje 70 eura.
“To je iznad prosječne plate u Rumuniji. Ali moram to iskoristiti i da platim sve troškove koje imam na putu”, priča i napominje da mjesecima spava, jede i živi u svojoj vozačkoj kabini u samo nekoliko kvadrata.
Strani vozači kamiona: izrabljivačke plate i uslovi
O sličnim iskustvima govori i jedan Ukrajinac koji vozi za poljskog poslodavca. Njegov rad se plaća fiksnom mjesečnom platom između 7.000 i 7.500 poljskih zlota što je manje od 2.000 eura i znatno manje nego mu po zakonu pripada.
Oskar Brabanski iz projekta DGB “Fair Mobility” objašnjava da je Zakon vrlo jasan: ako vozači kamiona rade za njemačke klijente ili na njemačkim autoputevima – imaju pravo na njemačku minimalnu plaću za određeno vrijeme, kao i na plaćeni smještaj za ostatak puta. Ukoliko se to ne poštuje, uslovi rada mogu strane vozače kamiona dovesti u stanje da su eksploatisani.
Vozače na dugim relacijama su često u vrlo nesigurnim situacijama, posebno vozači kamiona iz Azije, kaže Edwin Atema iz europske fondacije “Due Diligence cestovnog transporta” (RTDD).
Na odmorištu on i ekipa novinara Kontrovers – Die Story razgovaraju sa dvojicom kamiondžija iz Indije koji se pored svog kamiona osvježavaju vodom iz flaše. Nemaju novca za skupi tuš na stajalištu kamiona. U EU su došli iz Indije, preko agencije, uz naknadu za rad (u protuvrijednosti) 4.000 eura. Sada imaju ugovor o radu sa kompanijom u Poljskoj i putuju širom EU. Kažu da primaju platu od oko 1.700 eura mesečno. Ovo ne uključuje troškove ili minimalne plate koje su zakonski regulisane u Evropi. Edwin Atema zna da su takvi dogovori javna tajna u logističkoj industriji.
„Ove kompanije su kriminalci“, kaže Atema.
Značaj zakona o dužnoj pažnji u lancu snabdijevanja
Događaj iz sredine aprila pokazuje kakvim brutalnim metodama ponekad pribjegavaju preduzetnici: šef brodarske kompanije je navodno napao svog radnika u odmorištu nakon što je vozač kamiona navodno odbio da nastavi putovanje zbog neisplaćenih plata.
Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdijevanja imao je za cilj da spriječi takve uslove – prema tom zakonu su zabranjeni svi oblici ropstva ili prinudnog rada, isplata minimalnih zarada je obavezna, a nejednake plate su zabranjene.
Međutim industrija masovno krši važeće društvene propise, kaže profesor Stefan Sell sa Univerziteta Remagen/Koblenz. Pojašnjava da strani vozači kamiona zavise od eksploatatorskih metoda jer njihova radna dozvola i angažman su vezani za ugovor o radu s brodarskom kompanijom.
„Ako bi tamo dobili otkaz ili izgubili posao, onda bi izgubili i pravo na boravak u EU, a to naravno stavlja strane vozače, koji su ionako u teškoj situaciji u pogledu jezika i tako dalje, pod ogromni pritisak i oni nisu u prilici da otvoreno govore kojim nezakonitim metodama se ovdje vrše pritisak na njih”, kaže Sell,
Sve dok vozači kamiona ne insistiraju na svojim pravima, ako znaju za njih, biće teško poduzeti mjere protiv zloupotreba, kaže Anna Weirich, savezna koordinatorica grupe DGB “Fair Mobility”.
Za ovakve slučajeve nadležna je Federalna kancelarija za izvoz i ekonomsku kontrolu. Na pitanja novinara kažu da žele da razviju vodič za kompanije kako bi prepoznale gde se ne ispunjavaju humani uslovi rada. Na upit o kontrolama ne odgovaraju.
Sell smatra da je potpuno neadekvatno oslanjati se na ličnu odgovornost kompanija u industriji koja je prožeta zloupotrebom i eksploatacijom.
„Kontrola u Njemačkoj nije centralizovana, nego je raspoređena na različite institucije koje na kraju ne reaguju, pa izostaje neophodna učestalost kontrole i samim tim efektivnost”, kaže Sell za Kontrovers – Die Story.
Damping plata potisnule njemačke kompanije, zakoni potkopani
Posljedice eksploatatorskih odnosa i pada plata ugrožavaju vozače kamiona, a takvi uslovi bi se mogli proširiti. Konkurentna situacija među njemačkim špediterima sada je takva da teško mogu opstati u međunarodnoj konkurenciji, objašnjava Frank Huster iz Saveznog udruženja za logistiku i špediciju.
“Sve je manje njemačkih kompanija koje su čak uključene u međunarodni transport. Mnoge kompanije su se povukle na nacionalni transport”, kaže Huster.
Tim putem je krenula i kamiondžija Christina Scheib. Rijetko putuje u inostranstvo i stalno je u borbi „dobiti bitku kao mali biznis ili izgubiti.”
(R. Č.)
Izvor: Br.de
